Da biste razumjeli uspjeh Edite Begić prvo morate shvatiti kako je počela.
Ova 37-godišnjakinja našla se na listi Top 20 mlađih od 40, koju svake godine organizuje The Courirer. Ona je danas uspješan agent za nekretnine u Sedar Veli, gdje živi duže od dvije decenije.
Međutim, njen život nije bio lak. Tokom ranog djetinjstva, Begićeva je živjela u selu Gornji Purići, u Bosni i Hercegovini. Njeno idilično djetinjstvo prekinuo je rat, koji je izbio 1992. godine.
“Sjećam se da smo spavali obučeni i obuveni jer nam je majka govorila da nikada ne zna da li ćemo morati napustiti kuću u pola noći,” prisjeća se Edita i dodaje: “I, onda se upravo to desilo. Uspjeli smo da zgrabimo samo jednu torbu i pobjegli da spasimo živote.”
Porodica je prvo izbjegla u jedan veći grad, gdje su se spojili sa svojim rođacima.
“Sjećam se da nas je 15, 20 živjelo u jednoj maloj kući. Ali, rat je i dalje bjesnio. I bio nam je sve bliže i bliže.”
Njena porodica je zatim izbjegla u susjednu Hrvatsku, gdje su živjeli u izbjegličkom kampu. Prema njenim riječima, promijenili su tri izbjeglička kampa:
”Sjećam se da sam mislila: ‘Zar je ovo naš život? ‘ Imali smo sjajan život prije rata. Imali smo predivan dom. Putovali smo. Odjednom je sve nestalo, morali smo sve ispočetka,” prisjeća se Begić. Kaže da je porodica na sve načine nastojala da napusti izbjeglički kamp.
“Sjećam se da su nam rekli da neko u SAD mora da sponzoriše naš dolazak,” prisjeća se ona:”I dok smo bili u trećem izbjegličkom centru, moja otac je pronašao jednog daljeg rođaka u Americi. Taj dan kad smo dobili odobrenje da dođemo, nikada neću zaboraviti. Naš život je zauvijek promijenjen,” kaže ona. U SAD su se preselili 1996. godine.
“Prvo smo došli u Jutiku, savezna država Njujork. Bila sam tada u peti razred. Nisam znala ni riječi engleskog. Osjećala sam se potpuno bespomoćno. Ali, budili smo se bez metaka iznad glava,” kaže Begić. Zaposlenje i redovan zarada je nešto što je i dalje brinulo njene roditelje.
“Sjećam se da je moj otac kupio bicikl i putovao više od sat vremena da bi radio za satnicu od 4,75 dolara i kupio auto.”
Porodica je živjela u državi Njujork sve dok njeni roditelji nisu čuli za posao u fabrici IBP U Voterluu.
“Moji roditelji su radili u toj fabrici oko pet godina. Moja majka je imala diplomu iz ekonomije, a otac je imao svoj privatni posao u BiH. Ali, njihovo obrazovanje U Americi nije značilo ništa. Morali su da počnu ispočetka, od nule. Tako su i nama usadili radnu etiku,” kaže Begić. Dodaje da su se u SAD osjećali prihvaćenim, iako su govorili drugim jezikom, dolazili iz druge kulture.
Edita je završila Waterloo High School, gdje je srela supruga Emsada:”Ali, moj suprug kaže da me se sjeća još iz jednog od prvih izbjegličkih kampova, u kojem smo boravili,” kaže ona.
Kasnije je studirala finansije na Univerzitetu “Northern Iowa”, nakon čega je dobila posao blagajnika u Veridian Credit Union. Njen suprug je već tada radio kao agent za nekretnine. Prije tri godine, Begićeva se odlučila za promjenu. Pokrenuli su sopstveni biznis Vine Valley Real Estate.
“Mi, iz Vine Valley Real Estate, na neki način predstavljamo zajednicu. Mnogi naši agenti govore više jezika,” kaže ona. Upravo je jedna od njenih klijentkinja i predložila Begićevu za priznanje “20 Under 40”
“Njen integritet, strast i upornost nisu me samo nagnali da postanem vlasnik kuće, već i vlasnik investicione nekretnine,” napisala je Ajša Vikli, nominujući Editu Begić za ovu prestižnu listu.
“Biti agent za nekretnine znači da morate biti vispreni. Neki ovaj posao vide samo kao transakciju, a mene vodi srce,” kaže Begić. Dodaje da istinski brinu o svojim klijentima te da je ništa više ne veseli nego kada ključeve nekretnine preda novim vlasnicima.
“Nekada bude i suza. Ovaj posao je poseban, na mnogo načina. Recimo, imam prilike da vidim kako moji klijenti proširuju porodice u tim kućama. I kada vratim misli unazad, mogu s ponosom reći da sam bila dio toga. Pomogla sam da se to ostvari.”
