Ima ona mudra: „Kad se vrijedne ruke slože sve se može, sve se može!“ Eh, da su nam takve vrijedne ruke u gradskoj vlasti Živinica , općinskom vijeću, savjetima mjesnih zajednica, hej, još u gradu milionera, pa gdje bi nam bio kraj!?
Decenijama čekajući da se gradska vlast ili vijećnici kroz svoje inicijative sjete gradskog naselja Hornica, građani su odlučili sami poduzeti određene korake. Prikupili su sredstva od mještana, zatim su dio zapuštenog zemljišta pokosili, uredili i na kraju pretvorili u dječije igralište (postavili golove, aslatirali teren za košarku, pa čak i rasvjetu obezbjedili ). Sjajna akcija! Na radost mališana, sada postoji siguran prostor za dječje igre: fudbal, odbojku, košarku i bilo koju drugu vrstu sporta. Na ovaj način omogućili su djeci socijalni, fizički i kongitivni razvoj, što je, dakako, najznačajniji cilj ove akcije. Djeca su „odmaknuta“ od interneta i ekrana i sada smijeh i dječija graja odzvanjaju ovim naseljem.
Pa, ima li veće radosti? I za djecu, ali i za roditelje.
Da su gradske vlasti imale sluha za građane, posebno najmlađe, davno bi ovo uradili, jer ovakvi projekti zaista nisu skupi. No, novca u budžetu nema za ovakve projekte, ali za enormne paušale ima. Dakle, para ima. A u krajnjem, u gradu milionera mogli su se obratiti društveno odgovornim kompanijama, koje bi sigurno pokazale interesovanje i pomogli oko igrališta.
Aktivisti MZ Oskova – Hornica pokazali su, eto kako se treba raditi. Možda se neko od predstavnika vlasti ugleda na njih, možda!? pa se sjete da postoji 26 mjesnih zajednica u Gradu, a ne samo njih nekoliko „elitnih“ iz kojih oni dolaze. Vijećnici u Općinskom vijeću Živinice, predstavljaju sve građane, i, naravno, sve mjesne zajednice, sva naselja. Tako su nam bar govorili pred lokalne izbore, pozivali nas da glasamo za njih, jer su neki već ranije, kao „dosta uradili“ za ovu mjesnu zajednicu, a vjerovatno će opet 2028. godine, sa istom pričom dolaziti po naše glasove. Da li su stvarno „dosta uradili“ – ne znam. Voljela bih se upoznati s tim projektima, jer golim okom za sada ništa vidljivo nije. Asfalt u ulici je u katasrofalnom stanju, trotoar imamo samo na jednoj dionici – ostalo je, s oproštenjem, kozja staza. A, rasvjeta, kao žmigavac na automobilu – trepće, radi, pa ne radi. Ah, da, asfaltirali su nam „čitavih 5 metara“ prilaza pješačkom mostu i to, gle čuda, baš pred izbore. Sve ostalo je – na čekanju. Višegodišnjem, decenijskom!?
Mogli su i od svojih plata i paušala dati kakav-takav doprinos za izgradnju ovog igrališta ili lično učestvovati na uređenju igrališta, ali to je za njih fizički posao, zaboga. Oni od fizičkog posla znaju za samo za „klimoglav“ i podizanje ruke – ZA, PROTIV I SUZDRŽAN. Kako im stranka naredi.
Nadala sam se da je prošlo vrijeme kada smo se dijelili na njihove i naše. Ali avaj! Očigledno da i u današnjem vremenu imamo podjele svega i svačega na njihove i naše. Dijelimo se do ćelije, do amebe. Žalosno, zbilja žalosno.
Ipak, nije sve tako crno, ima još i vrijednih i društvenih ljudi. Ovom prilikom, stoga, veliku zahvalnost upućujem komšijama: Enesu Kalajevcu, Adiju Šabanoviću i Sanelu Šehiću. Oni su pokretači ove akcije, ali, svakako doprinos su dali i mnogi drugi.
Na kraju: gospodine gradonačelniče, gospodo vijećnice i vijećnici, dođite i uvjerite se, kako građani rade vaš posao i to bez plate, paušala, još sa velikom lahkoćom i željom, ne pitajući, naravno, čije dijete će se sutra igrati tu i u kojoj stranci su mu roditelji!?
Ako ne zbog toga, dođite nam uoči Kurban bajrama, nećemo imati crvenu vrpcu za vas da je presječete i slikate se, ali ćemo imati halvu i kafu, razgovarajte sa građanima, možda nešto i naučite. Možda vas ti razgovori s vašim komšijama i sugrađanima podstaknu da i vi nešto uradite za ovu mjesnu zajednicu.
Draga djeco, nikada ne zaboravite vaše komšije, koje su vam podarile ovaj uređeni prostor za igru, a vas komšije molim da damo sve od sebe, i da pokušamo napraviti još ljepši ambijent življenja za sve nas, jer očigledno smo prepušteni sami sebi. Barem za sada.
Aferim momci!
P.S. Nisam imala želju uvući politiku u ovu lijepu vijest, ali to je samo potvrda, nažalost, da je politika uvučena u sve sfere našeg života.
Piše: Alma Šahović
