Godina dana robije i 6 godina zabrane političkog djelovanja, prvostepena je presuda Miloradu Dodiku. Godinu robije more otkupit, šta je za njeg 36.000 maraka, al’ šta sa ovih 6 godina zabrane politike. To je njemu gore neg’ robija.
Milije bi Dodiku sigurno bilo da je dobio 6 godina robije, al’ da more ostat u politici. Na mjestu predsjednika RS-a.
Eto, šta jedan pomahnitali, umišljeni, bolesni mozak more da uradi. Cijela zemlja je sad u aritmiji. Tenzije frcaju na sve strane. Šta sad, kako dalje, ima l’ izlaza?
Ima, što rek'o Ismet Horo, ima više izlaza: Izačić, Orašje, Šamac…
U zemlji Bosni nikad nije dosadno. Toliko dešavanja, politike, ubistava, droge, gluposti, da se teško sjetit šta je jučer bila glavna tema. Jablanica, pa svađe oko minimalca, pa nekoliko ubistava, smjena vlade u TeKa, sad evo Dodik.
Samo upalit ove kamere po stubovima, po zgradama, po kućama, po sudovima i direktno gledat rijaliti program. Kak'a Zadruga, Veliki brat i ostalo smeće.
A cijelu zemlju BiH ogradit bodljikavom žicom i samo na žicu stavit natpis: Ludnica na otvorenom. I to je to. Nikak'e zastave, granični pojasi, dobro došli i tako to. Moglo bi se možda okačit: Odbij od žice, zabranjen i ulaz i izlaz!
Federalna vlada, Nikša i Živojin, ponosno, uzdignute glave, koračaju u propast. Nakon svih promašenih poteza, donijeli su odluku o hitnom zaduženju Federacije za novih 635 miliona maraka. Znači, nabujali potoci para od poreza i doprinosa dotiču u budžet, al’ i to je malo. Ope’ diži kredite. A niđe se ništa ne radi, nikakih velikih gradilišta. Samo dolmi birokratske guzove. Rupe bez dna.
Cijene i dalje rastu, oni k'o fol zaključali cijene 60 artikala – brava him pokvarena – u javnim ustanovama i u javnim firmama, i u onim propalim, svi dižu plate, samo rokaj, sad se ima. A realni sektor propada, izvoz sve tanji, investicija ni za lijeka.
Imaju Nikša i Živojin još godinu i po mandata, imaju još vremena da poravnaju sve, da zatru svaki oblik normalnog života. Ostaće samo političari i lopovi.
Šta ono bi: upade SDFA vlada Tuzlankog kantona, sa vršike upadoše, okliznu him se opanak na zadnjoj grani. Auuu, al’ trehnuše o ledinu. Mljeknuše k'o mješina.
Toliko je to iznenada bilo, da ovi novi koji su preko noći sklepali većinu od preletača, sutradan nisu imali ni kandidate za ministre. Fatali hin po kućama, po njivama, od ovaca hin dovodili. I opet him dvojica ministara falilo. Ko god je im'o makar kupovnu diplomu, haj’ vamo da budeš ministar!
A, kažu upućeni, Bakir Bakrenjak i onaj Lendo Lendohan cijelu noć po kantonu vršljali. Oka nisu sklopili, al’ džabe – upadoše njihovi. Mada su i ovi novi njihovi, samo što su promijenili stranke.
Al, haj’ ti to, tolika gungula, pregovori, koferi s parama, tuče, pucnjave, kad hah: za 3 dana ona ista 2 preletača, vratiše se svom jatu, pa srušiše i ovu novu vladu. Jadni, nisu se ni sabrali kako treba, ni nova odijela i kravate nisu stigli kupit, a ona dvojica hin oboriše u blato, u đeriz. Auuu!
E, šta jadni Bošnjo sam sebi radi, pa to je za rubriku „Vjerovali ili ne“. Nije za dobrog Bošnju vlas’, nije jok. Ne umije to on. Samo oko donacija, sadake, sergija on se vrti.
Nisu ti takozvani političari više ni važni, ni smiješni, ni bezobrazni, ni neuki, oni su naprosto – tužni likovi. Jadnici, karikature. To su potpuno raspadnute, patološki pohlepne, teško bolesne ličnosti koje su samo – za žaljenje. Tuga, strašna tuga. Na što čo'jk more spast.
U Zenici se neki dan nešto naroda skupilo na proteste, i šaka studenata u Saraj'vu – i oni neke zahtjeve imaju. Narod uglavnom šuti, i kod kuće, uz vatru i uz kahvu drobi sve redom, izražava svoje nezadovoljstvo. A mudar je narod ba, zima napolju ko će se mrznut!? Imaju stranci, oni će nama napravit državu.
U Banjaluci se okupljali dodikovci, al’ iz sasvim drugih razloga. I još, zbog Dodika spavali u šatorima, na trotoarima i po parkovima, a Dodik bogami u svojoj vili. Da li je ovo sve kako i treba da bude? Možda i jest. Kakav narod tak'a i…
