Kad se sve sagleda, na koncu se dođe do neizostavnog zaključka: sve ovo što se dešava u BiH, tačno je onako kako i treba da bude. Tačno je onako kako smo zaslužili. To smo mi, to je naša slika i prilika. Mi bolje nejmamo. Sve drugo je laž.
Većina naroda – u sva tri tora – hoće da je podijeljena, hoće da živi odvojeno, da se mrzi, svađa. Većina naroda prodaje se za 50 maraka, za pos'o, za tender, za kak'u olakšicu. Većina naroda neće da radi – smije se onima u dijaspori što rade po 2-3 posla i imaju. Većina naroda je lijena – naučili na sadaku, i samo gleda priliku ko će koga slagat, prevarit. Većina naroda vara i potkrada i državu u koju se zaklinje, i uglednim i mudrim smatra one koji si se obogatili na pljački. To je, nažalost, tako.
I onda, većina naroda, ogromnna većina, kuka kako ovdje ništa ne valja – a stvarno ne valja ništa, kako ne valja država, kako ne valja ni narod. A, ne valjaju. Kako da valjaju s takvom većinom naroda!? Dakle, sve je upravo onako kako i treba da bude.
Eno, zbog zaista previsokih cijena, riješio neko da povede narod u bojkot tržnih centara – prvo dan, a onda dva dana u sedmici. U subotu, 8. februara, tržni centri u Tuzli recimo, bili su puni, čekalo se mjesto za parking. Tolike su bile gužve, na dan bojkota – da se nije moglo proć. Na kant narod iš'o.
Mada bojkot tržnih centara ne bi donio neke značajnije rezultate, al’ iskrsla je nada da se ovaj uspavani narod more pokrenut, ujedinit makar na dva dana. I ta nada se odma’ ugasila. Ne, nemere se ovaj narod nikad ujedinit. Kad bi skap'o od gladi.
I sad trgovci, tržni centri, al’ i oni koji rade kod kuće ili na fuš, nakupci, šverceri imaju odriješene ruke: mogu dizat cijene do neba, radit šta hoće, sigurni su da him niko ništa nemere. I neće. Opleti sad!
Federalna vlada, zapravo Nikša i Živojin, hem ništa ne znaju, a đe da znaju kad ništa ne znaju, hem se pogubili k'o mali mrav u Ajšinim haljinama. Uveli neradnu nedelju, eno sad vraćaju 16 radnih nedelja u godini. Obećali suvnecije kamata na kredite malim i srednjim preduzećima, pa povukli odluku, slagali. Ko him više išta more vjerovat?
A, kako oni to zovu – na državnom nivou, i dalje ludilo, orgije. Niko ni s kim, svako svakog smjenjuje, a niko ne odlazi, svi na okupu. Ovi hoće da smijene Dodikovog Špiru Špirića, a oni hadžiju Dinu. Pa ovi bi da smijene Košarca. Ne zna se više ko je vlas’, ko opozicija, ko je većina, ko manjina. Ma ne zna se ništa.
Jedini ministar u zemaljskoj vladi koji nešto bulazni jest – Zukan, čuj Zukan, Helez. Pošto je najavljiv'o domaće dronove, koje kako on tvrdi, BiH i izvozi u bijeli svijet, sad najavljuje anti-dron sistem, koji će „usisavat“ neprijateljske dronove sa beha neba. Znači, Zukan, čuj Zukan, i isisava i usisava dronove.
Jedino što je sigurno da on, a i svi ostali, isisava i usisava – budžetske pare.
Jah, radi i Fadilčina iz Vojkovića. Robijaš se redovno iz zatvora, k'o sa privremenog rada iz Austrije, javlja na društvenim mrežama. Ono komentariše, kritikuje, predlaže iz zatvorske ćelije. Redovan k'o Salko Juklo. Svašta.
Raduje se Fadilčina iz Vojkovića, zajedno pod ruku s Vučićem i Dodikom, što Tramp hoće da ugasi USAID. A taj isti USAID u zadnje četiri godine u BiH uložio preko 400 miliona dolara. Pomag'o u izgradnji vodovoda, dalekovoda, puteva, škola – po cijeloj BiH, al’ je pomag'o i nevladina udruženja i nezavisne medije. E to se Fadilčini, Miloradu i Aci Srbinu ne sviđa, e to.
Ruku na srce, većina naroda u BiH, i tak'a kak'a je, probala je sa svim strankama. Mijenjali su vlas’. Al’ ne ide pa ne ide. I nemere ić, jer mi, da se ne lažemo, nemamo bolje i zato i nismo za bolje. Pa nemere narod za Japance glasat.
I čitav svijet se ljulja, visi na paučini. Neki stari političari i nove politike opasno ljuljaju brod ludaka, zvani Zemlja. Onaj Tramp i sabrat mu Mask, prijete čitavom svijetu. Eto niko ne valja, svi krivi, samo oni i njihova Amerika – dobri.
Tek uzjahali na vlas’, a već „preljeva“ iz čaše. A, i mediji vala, što mogu sra’. Svaki dan od 20 tekstova, 15 je o Trampu. Svaki dan. Te prijeti Kanadi, te Meksiju, te Panami, Danskoj, Iranu, Japanu, Južnoj Africi, Palestini, te ukida ovo, te ono, ukida papirne slamke…ma dajte, tako vam svega…
U se i u svoje kljuse, rekli davno mudri ljudi. I sa svojim najbližim, i sa komšijama u zavadi ne budi. I od sadake, ako ne moraš – ne živi!
Eno i bosanski studenti se, napokon, odlučili dić svoj glas. Nisu to oni skontali, nego vidjeli da se drugi studenti, u drugim državama nešto bune, pa ko veli…
Skupili se. Samo tanko. Eh, da su došli studenti s kupovnih fakulteta, s kupovnim diplomama, bilo bi hin hiljadama, ihaha.
Sve vozove, i one za Jablanicu, davno smo mi propustili. Sve.
