Bosna i Hercegovina se suočava sa zabrinjavajućim porastom broja osoba oboljelih od HIV-a, posebno među mladima, a dostupnost savremene terapije i centara za testiranje sve je manja. O ovoj ozbiljnoj situaciji u emisiji Novi dan govorila je prim. dr. Vesna Hadžiosmanović, specijalista infektologije i predsjednica Udruženja “HOPE”.
Bosna i Hercegovina se suočava sa zabrinjavajućim porastom broja osoba oboljelih od HIV-a, posebno među mladima, a dostupnost savremene terapije i centara za testiranje sve je manja. O ovoj ozbiljnoj situaciji u emisiji Novi dan govorila je prim. dr. Vesna Hadžiosmanović, specijalista infektologije i predsjednica Udruženja “HOPE”.
U prva tri mjeseca 2025. godine, u Sarajevu je registrirano 13 novih slučajeva HIV-a, što predstavlja 50% ukupnog broja slučajeva zabilježenih u cijeloj Federaciji BiH tokom 2024. godine. Iako brojke u javnosti djeluju alarmantno, infektolozi upozoravaju da je stvarni problem nizak nivo testiranja, a ne isključivo porast infekcija.
“Porast novodijagnosticiranih slučajeva HIV-a nije iznenađujući, već očekivan – ali broj testiranih i dalje je poražavajuće nizak”, naglasila je prim. dr. Hadžiosmanović.
Prema podacima koje navodi dr. Hadžiosmanović, BiH godišnje registruje svega 20 do 30 novih slučajeva, dok susjedne zemlje bilježe znatno više: Hrvatska do 120, a Srbija i do 200.
Tri puta 95 – svjetski cilj, bh. realnost daleko
U skladu sa strategijom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za okončanje pandemije HIV-a do 2030. godine, cilj je:
- Testirati 95% populacije;
- Omogućiti terapiju za 95% onih koji su pozitivni;
- Kod 95% tretiranih postići nemjerljivu viremiju.
“Ja bih jako voljela da 95% populacije u BiH bude testirano i da zna svoj HIV status. I da 95% pozitivnih bude uključeno u terapiju. Mislim da bismo tek tada mogli pratiti ambiciozne ciljeve SZO i UN AIDS-a”, smatra doktorica.
Samo tri centra za testiranje u cijeloj BiH
Nekadašnja mreža od 24 VCT centra (centara za dobrovoljno, anonimno i povjerljivo testiranje) nakon povlačenja sredstava Globalnog fonda svedena je na samo tri – u Sarajevu, Tuzli i Banjoj Luci.
“To je apsolutno nedostatno. Šta da rade ljudi iz unutrašnjosti, iz manjih sredina? Bez testiranja nijedna osoba ne zna svoj HIV status. Država nije preuzela odgovornost. Naše udruženje HOPE je pokušalo nadomjestiti taj jaz”, upozorila je infektologinja, ističući da je udruženje HOPE jedina nevladina organizacija koja nudi besplatno, anonimno i povjerljivo testiranje, pokušavajući nadomjestiti sistemske propuste.
BiH jedina u regionu sa zastarjelom terapijom
Prim. dr. Hadžiosmanović navodi da su pacijenti u BiH jedini u regionu koji primaju arhaične antiretroviralne lijekove, koji su odavno izbačeni iz evropskih smjernica.
“Naši pacijenti jedini u regionu primaju arhaične lijekove koji su odavno skinuti s evropskih listi. Smjernice nisu ažurirane od 2017. godine”, kaže Hadžiosmanović.
Dodaje kako je BiH nekada bila lider u regiji – sa dostupnom preekspozicijskom i postekspozicijskom profilaksom (PrEP i PEP), ali je nakon 2021. godine došlo do ozbiljnog pada u dostupnosti lijekova i testiranja.
“Od 2.500 testiranih godišnje došli smo na svega 500 testova. Rani prezenteri su postali kasni – pacijenti dolaze u terminalnim fazama bolesti”, poručila je.
Mlade osobe najugroženije
“U porastu je broj zaraženih među mladima između 18 i 29 godina. Nažalost, oni jako rano stupaju u spolne odnose, a izuzetno malo znaju o rizicima”, kaže dr. Hadžiosmanović. Ističe kako udruženje HOPE svakodnevno bilježi porast testiranih, ponajviše zahvaljujući edukaciji mladih.
Terapija omogućava zdrav život i sprječava prijenos
“Osoba sa HIV-om, ako se otkrije na vrijeme i ako uzima terapiju, postiže nemjerljivu viremiju – ne prenosi virus čak ni nezaštićenim spolnim odnosom”, objašnjava infektologinja.
Dodaje da HIV pozitivne trudnice na terapiji mogu roditi HIV-negativnu djecu: “U našoj klinici rođeno je 18 beba od HIV pozitivnih roditelja koje su danas odrasle osobe – i nijedno dijete nije zaraženo.”
Stigma, sistemske prepreke i propusti
Na pitanje o zaštiti zdravstvenih radnika, Hadžiosmanović kaže: “Stigma prema HIV-u i dalje je prisutna – čak i među zdravstvenim radnicima. Edukacija je ključ.”
Naglasila je i važnost postekspozicijske profilakse za zdravstvene radnike koji dožive ubodne incidente, ali i taj mehanizam prevencije je postao nedostupan.
U trenutku kada se svijet približava ostvarenju globalnih ciljeva za eliminaciju HIV-a – 95% testiranih, 95% na terapiji, i 95% s nemjerljivom viremijom – Bosna i Hercegovina zaostaje, s neadekvatnom infrastrukturom, zastarjelim lijekovima i niskom stopom testiranja.
“Ako ne povećamo broj testiranih i ne omogućimo suvremenu terapiju, nećemo zaustaviti širenje epidemije. I male zemlje poput BiH mogu postići svjetske standarde – ali moramo početi odmah”, kaže dr. Hadžiosmanović, te zaključuje:
“Mislim da smo u Evropi i ono što je meni poražavajuće je da je 2023. godine jedna Bocvana koja ima jako visoku prevalencu HIV-a da je postigla taj cilj Svjetske zdravstvene organizacije 3 puta 95, London je postigao 3 puta 98, a mi se zapravo nalazimo na samom početku pandemije HIV-a u našoj državi.”
